Iako je ljeto i svi negdje skupljate slatke doživljaje koje ćete rado prepričavati zimi uz toplu vatricu i kuhano vino, ipak ste pronašli vremena i za po koje pitanje. Mudro ste procijenili da nije loše dobiti odgovor odmah, ne čekajući zimu, a mene odmara upravo to, da odgovaram na vaša pitanja!
Čitatelj MD iz Trpnja osjeća da ne daje maksimum, da nije otkrio što ZAISTA želi raditi u životu, da se putem „izgubio“ i sad se ne može vratiti na pravu stazu. Osjeća se kao zalutali glumac u „pogrešnom filmu“. Pita KAKO pronaći nit? Odakle početi?
Odgovor: Dragi MD! U svom odgovoru neću biti smrtno ozbiljna jer me nisi pitao kako da skončaš već kako da se dokopaš starog početka u novom ruhu. U Trpnju, gdje bi se reklo da ti više trpiš no što živiš, ponekad je bolje odbaciti cijelo klupko nego tražiti početak niti.
Odakle početi? E, od drugoga ne možeš, jer izgleda da kod drugoga sve tvoje završava. Dakle, možeš početi jedino od sebe! Najprije se sagni i otkači zatvorsku kuglu što ti je vezana uz nogu.Promrdaj prste, provjeri da li ti noge funkcioniraju, pa čim krv navali i ti požuri uključiti se u vlastiti život. Dešifrirana engleska riječ involvekaže da je za svako uključivanje potrebna volja i da ona ovisi o količini angažmana kojeg bi trebao „angažirati“.Dakle, apotekarsku vagicu u ruke i izmjeri: koliko angažmana, toliko volje! Ne, nije obrnuto, iako vjerujem da su te učili da ti je samo potrebna volja a sve drugo je lako. A vidiš, volja je generator koji proizvodi struju i svijetli tek ako si nekuda krenuo i uložio neki trud, a čim se trudiš pitanje je koliko je lako! Da skratim, procijeni koliki ti je angažman potreban, toliko tankaj volje i putuj! E sad, u što uložiti trud? Oko čega se angažirati? Dobar odabir prioriteta bi moglo biti ono čega si se najtemeljitije do sada odricao, zatim ono što su ti drugi „oteli“ uvjeravajući te da si dobrovoljno dao i tako redom. Možda nije loše da ti pojasnim pojam kompromisa koji te je za ručicu doveo u taj „pogrešan film“. U engleskom se compromisesastoji od dvije riječi – common i promise što u prijevodu znači zajedničko obećanje, kojeg se dvije ili više strana trebaju jednako pridržavati. Istodobno common znači i uobičajen pa tako se „zajedničko“ obećanje“ odnosi na sasvim uobičajene dogovore i obećanja.Kao što vidiš, kompromis nikako ne znači odricanje od svoga stava, mišljenja i činjenja u korist nekog drugog, što je nažalost, opće prihvaćena konotacija tog pojma.Tko se u tvom slučaju nije držao obećanja i koliko si ti težak na toj vagi – to tebi prepuštam da preispitaš. Ajmo mi sada vidjeti KAKO se uključiti u vlastiti život? Iako how znači H ave (it your) O wn W ay – „neka bude na tvoj način“, taj odgovor nije primjeren tebi jer ti si, kako kažeš, „svoj način“ pogubio negdje po putu. Ali engleski nudi uklanjanje prepreka (obstacle) kao odgovor, pa kaže da očigledne smetnje ( to su one koje i vrapci na krovu već vide) možeš ukloniti samo istinom, izbjegavajući kritiziranje, laži i „zločeste“ radnje. Pogađaš koje su to radnje, one na koje te pobuđuje osvetoljubivost, ljubomora, zavist, jal i slično.Umjesto kritike možeš dati ili primiti savjet: umjesto laži da nešto, recimo, ne možeš, učini ili pomozi, a umjesto zloće (ako je uopće ima) ne bih ti htjela reći ono „otrcano“ VOLI , ali ….nema drugog! No, to nije sve! Ima još par detaljčića pa se istinsko JA može uključiti u život. Živeći ovako „pogubljeno“ sigurno si razvio i neke preživljavajuće navike.Nekom dobrom ribačom četkom temeljito izribaj te okorjele mrlje. Najprije se uhvati „odgađanja“ jer život se ionako ne može odgoditi, pa je odgađanje velika iluzija stajanja na stanici kroz koju je život odavno prošao. Odmah pored „odgađanja“ ćeš vidjeti jednu poveću fleku. To je „neodlučnost“. E nju izribaj „do kosti“. Kad sve to dobro očistiš i izlaštiš, pogledaj u to „ogledalo“. Koga to vidiš? SEBE – onoga za koga se je život odavno odlučio i ne odustaje dok te ponovo ne pronađe. No, da se to „ogledalo“ nanovo ne uprlja ili zablati, kako bi rekli mi u Primorju, koristi sredstvo za trajno održavanje visokog sjaja – sve za što se odlučiš čini ODMAH ili u za to adekvatnom trenutku. Ako sam dobro shvatila, odluka je pala. Odlaziš na stanicu i dobro pripremljen.ukrcavaš se u život. Kad se konačno ponovo ukrcaš u taj život, prvo na koga ćeš naići je kontrolor. Ime mu je Rizik. Iako si možda naučen da ga je najbolje izbjeći, on će te samo uputiti gdje da se smjestiš. I dok putuješ, smisli što bi ZAISTA želio raditi u tom svom životu, a ja ću ti prišapnuti da čovjek najbolje radi ono što najviše voli!
Zabrinuta J.K. iz Dubrovnika kaže: “Po prirodi sam vrlo živahna i vesela osoba, ali imam brata invalida pa me roditelji stalno kore kako nije lijepo da prštim od života dok moj brat sve to samo može promatrati iz kolica. Kako da se unormalim? Odgovor: Veliš, „unormališ“? Vjerovatno te interesira što bi ti engleski jezik rekao na to. I na engleskom je normalno normal. Samo dok tvoji roditelji tu riječ čitaju kao nešto poželjno i opće prihvatljivo „dobro“, u engleskom je to imperativ – norm (it) al(l) ! – koji bi bilo bolje izbjeći. U slobodnom prijevodu, to znači sve strpati pod neku normu i nema da kipi izvan tog okvira.Takvo ukalupljivanje u, najčešće, „dobro – susjedske“ okvire nije zametak napretka i razvoja a tamo gdje se ništa ne razvija ni ljudi neće imati što pričati. Nego, jasno je da ti nećeš izrasti u osobu od okvira, pa uramljivanje slika neće sigurno biti tvoj životni poziv. No, da malo poradimo na tvojoj samokritici. Koliko ti uključuješ svog brata u to svoje živahno veselje? Kad si ga, posljednji put, pitala o čemu mašta dok gleda kroz prozor? Možda o nečemu sasvim običnom; o nečemu što mu ti možeš prenijeti iz tvog veselog života?To što je on u kolicima nije tomu nikakva prepreka.Pa zar mi ostali, evo i ja pišući, ne prosjedimo više od polovice svog života? Osjećam da si dovoljno mlada da svoj veseli život živiš samo za sebe i to ne zato što bi bila sebična, već što se u tim godinama toliko toga i tako brzo događa da nemaš vremena nešto od toga i s bratom podijeliti. Ali ti pronađi to vrijeme i podijeli, jer tko dijeli stalno dobiva da bi opet mogao dijeliti. Tako će se i tvoj život puniti sa još više veselja što više u njemu bude sudjelovao i tvoj brat. Mislim da je to možda ono na što ti roditelji žele skrenuti pažnju. A njima preporučam da te u tvom veselju podržavaju, pa čak da i tvog brata približe više tvom živahnom načinu nego nekoj „invalidskoj ozbiljnosti“, jer u svojoj dugogodišnjoj praksi još nisam naišla na nekoga kome bi veselje naškodilo. Život je ipak misterija koju treba živjeti a ne problem koji treba rješavati.